Naslovna stranica Uto, 21.2.2017.
 
Misna čitanja
Katolički kalendar
Recept tjedna
Korisni linkovi
Program uživo
Arhiv emisija
 
Raspored programa:
 
Ponedjeljak
Utorak
Srijeda
Četvrtak
Petak
Subota
Nedjelja
 
DominkS iz Žepča, pobjednik Uskrs festa 2016.
Detaljan pregled članka
 
Kontakt:
Hrvatski Katolički Radio
Voćarska c. 106,
10000 Zagreb
tel:  (+385) 01 460 99 99
pgm: (+385) 01 460 99 88
fax: (+385) 01 460 99 77
web: www.hkr.hr
e-mail: hkr@hkr.hr
Vjerski program:
vjerski@hkr.hr
Informativni program:
info@hkr.hr
Kulturni program:
kultura@hkr.hr
Glazbena redakcija:
glazbena@hkr.hr
Dječji program:
djeca@hkr.hr
Sustav "Prijatelji":
prijatelji@hkr.hr
Voditelji:
voditelji@hkr.hr
Tehnika:
tehnika@hkr.hr
 
Za emisije koje ste propustili poslušati, a nisu dostupne na stranici arhiva emisija, upit pošaljite na e-mail: nazahtjev@hkr.hr
 
Vijesti iz kulture Arhiva članaka
 
115. obljetnica rođenja Dobriše Cesarića
[ 10.1.2017. ]

Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, rođen je u Slavonskoj Požegi, 10. siječnja 1902. godine. Upravo danas navršava se 115. godina od rođenja tog velikana hrvatske pjesničke riječi. Njegove stihove mnogi naizust izgovaraju i ne znajući tko ih je napisao, a zbog melodioznosti i skladne metrike, mnoge su Cesarićeve pjesme uglazbljene. Više o tome poslušajte danas u 16:15 sati u našoj emisiji 'Kulturne minute' u kojoj književni povjesničar akademik Dubravko Jelčić sa stručne strane progovora o vrijednosti i osnovim značajkama pjesništva Dobriše Cesarića.

Donosimo nekoliko biografskih crtica:

Djetinjstvo, od 1905. godine, kao i kasnije osnovnoškolske i gimnazijske dane, proveo je u Osijeku. Kao četrnaestogodišnji dječak, napisao je svoje prve stihove, pjesmu „I ja ljubim“. Godine 1916., Cesarićevi sele u Zagreb, gdje mladi Dobriša uspješno završava gimnaziju i upisuje studij filozofije.U svojoj osamnaestoj, pjesmom „Buđenje šume“, ući će u hrvatsku poeziju na velika vrata.
Za prvu zbirku pjesama „Lirika“, objavljenu 1931. godine, dobiva nagradu JAZU.
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva: Lirika, Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva.
Objavljuje i književne prikaze u mnogim časopisima, prevodi s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.

Dobriša Cesarić, kao  još mlad i relativno nepoznat pjesnik dobio je nagradu JAZU. Redakcije su počele davati prostor njegovim pjesmama, a nerijetko se događalo da je i mimo  njegove volje pjesma otišla u tisak, kao na primjer „Slavonija“, koju je Ivan Goran Kovačić, tada urednik Kulture u novinama, slučajno našao među njegovim rukopisima i objavio.

Radeći na Cesarićevoj biografiji povodom njegove stote godišnjice rođenja, Jozo Puljizević, za Kolo Matice hrvatske piše:

„Cijeli je život ostao izuzetno samozatajan. Gotovo ga je bilo nemoguće nagovoriti na novinski intervju. Jer »sve što vas zanima u mojim je stihovima«. No, nije on bio grub prema novinaru. Ne, Cesarić bi se našao u sto muka kada je novinara trebalo odbiti. A bio je sklon s novinarom razgovarati do u kasnu noć, dati mu što god hoće, ali samo neka ne viri u pukotine njegove »intimne pjesničke radionice«.

Sjedjeli bismo tako u njegovoj dnevnoj, besprijekorno, asketski čistoj sobi, sterilnoj kao ambulanta. Nigdje nije bilo ni papira, ni papirića, ni novina, ni knjige na stolu... nitko ne bi rekao da u njoj živi pjesnik... Samo antikni francuski sat poluglasnim otkucajima tiho melje vrijeme... I pitam ga tako, koja mu je njegova pjesma — najdraža. Odgovara mi da su mu sve jednako drage, istrošenom metaforom — kao roditelju djeca. No, zamislivši se, počinje lagano i tiho kazivati:
»Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše,

Al zima srcu govori još tiše.

I kada sniježi, a spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama.«

Ponekad bi, ipak, na književnim večerima, ili vrlo rijetko na radiju, izgovarao svoje stihove. Činio bi to na vrlo osebujan, patetičan način. A kada bi završio recitiranje svoje pjesme, uvijek je djelovao kao da se probudio iz neke hipnoze. Podigao bi pogled s ruba knjige (iz koje ionako nije čitao), kao da je htio pitati okupljene: Gdje sam?

Cesarić je svojim pjesničkim opusom ušao u talijansku antologiju svjetske lirike »Poeti del mondo«, te u njemačku antologiju suvremene europske lirike.Uz prepoznatljivu „Voćku poslije kiše“ i druge antologijske pjesme: „Balada iz predgađa“, Oblak“, „Pjesma mrtvog pjesnika“, Slap“, „Povratak“ prevedene su na mnoge svjetske jezike.

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je vjerojatno onaj koji je napisao, brojem, najmanje. Za više od pola stoljeća napisao je  stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo „suza i riječi“ ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, te da je pjesma „Sakriveni bol“- pjesma o njemu samom.

'Cesarić i njegova lirika su jedno. Kao što su  jedno njegova dubina i jednostavnost, polifoničnost i usklađenost njegove pjesme. Njegov poetski izraz počiva na izvanrednom jedinstvu slike, zvuka riječi i simbolike stvari.' ~ Marin Franičević

Cesarić u glazbi:


Skladatelji koji su u Cesarićevu opusu našli snažno osobno nadahnuće su i Arsen Dedić, Hrvoje Hegedušić, Ibrica Jusić, Ivica Percl......

„Znate, često mi se događa da sam ponekom riječi u već dovršenoj pjesmi nezadovoljan. Takvo mjesto obično ostavljam prazno, ili stavljam na nj samo približno dobru riječ s namjerom da ju kasnije zamijenim zaista dobrom, takvom koja će me potpuno zadovoljiti. I Paul Cezanne radeći na svojim slikama ostavljao je neka mjesta prazna i dulje vremena, dok ne bi za njih našao sasvim adekvatne boje. I ja sam, veli Cesarić, ponekad čak i godinama tragao za jednom jedinom riječi!“

Čak i oni koji su vješto izbjegavali lektiru i nikada nisu pretjerano voljeli poeziju, sjetit će se stihova: „Gle malu voćku poslije kiše, puna je kapi pa ih njiše...“


Dobriša Cesarić, preminuo je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu, u svojoj 79. godini. Dugo je bolovao od dijabetesa i  teškog oštećenja jetre. Podnosio je te nevolje stoički, nikoga ne opterećujući svojim tegobama. Bio je duboko, ali i realno, svjestan smisla izreke da zaista svatko mora umrijeti sam.

Zadnji stihovi napisani pjesnikovom rukom u bolničkoj sobi, 247, Interne klinike KBC Rebro, glase:
“Nekad sam život pio,

Sada ga samo kusam.

Staračka krv je mlaka…..

Polako, polako, polako….idem u predjele mraka!”


Izvor: HAZU

 
[ 17.2.2017. ] Ministarstvo kulture o HAVC-u
[ 16.2.2017. ] Uručene Medalje Grada Zagreba
[ 15.2.2017. ] Premijera filma ”Slike iz života ratnika”
[ 14.2.2017. ] 'Mirotvorac svemira' izbor iz poezije Joje Ricova
[ 11.2.2017. ] 175. godina Matice hrvatske
[ 10.2.2017. ] Knjiga o Dijecezanskom muzeju u Požegi
[ 9.2.2017. ] ZgDox: 120 filmova u osam dana
[ 9.2.2017. ] Heroji hrvatskog Domovinskog rata
[ 8.2.2017. ] 'Izazov moderne: Zagreb - Beč oko 1900.'
[ 6.2.2017. ] Hribar podnio ostavku na dužnost ravnatelja HAVC-a
[ 3.2.2017. ] Prvo cjelovito izdanje opere 'Ljubav i zloba'
[ 2.2.2017. ] Pretprogram 68. Dubrovačkih ljetnih igara
[ 1.2.2017. ] Umro istaknuti češki kroatist Dušan Karpatský
[ 31.1.2017. ] 13 tisuća gledatelja 'Uzbune na Zelenom Vrhu'
[ 30.1.2017. ] 175. obljetnica Matice hrvatske
[ 27.1.2017. ] 12. Noć muzeja
[ 26.1.2017. ] Muzej bl. Alozija Stepinca u Noći muzeja
[ 25.1.2017. ] Najavljena 12. Noć muzeja
[ 24.1.2017. ] Retrospektiva Dimitrija Popovića u Zagrebu
[ 23.1.2017. ] Zbirka Roglić u Umjetničkom paviljonu
 
 
Sv. Petar Damiani
Jedan od najpoznatijih pisaca 11. stoljeća i jedan od najvećih sudionika takozvane predgrgurovske crkvene obnove.
Detaljan pregled članka
 
Sposobni za obraćenje
Autor: prof. Tomislav Ivančić
Detaljan pregled članka

Na web stranicama HKR-a najčeše
čitam vijesti
preslušavam program iz Arhiva
pretražujem raspored programa
slušam program "uživo"
čitam najave emisija
tražim kontakt informacije
Pregled statistike ankete